Kada odmor ne donosi osećaj rasterećenja

Početna Blog Kada odmor ne donosi osećaj rasterećenja
Kada odmor ne donosi osećaj rasterećenja

Kada odmor ne donosi osećaj rasterećenja

Postoje periodi kada znaš da si umoran i kada logično očekuješ da će odmor doneti olakšanje. Dan se završi, obaveze stanu, telo dobije priliku da se zaustavi. Ipak, ništa se ne menja. Ležiš, sediš, usporiš, ali telo ostaje u istom stanju. Odmor postoji, ali osećaj rasterećenja ne dolazi. Kao da se prekid desio samo spolja, dok se unutra ništa nije pomerilo.

To stanje ume da zbuni. Um prepoznaje da je pauza tu. Sve je urađeno kako treba. Ipak, telo se ponaša kao da još uvek traje dan. Ljudi tada često kažu da su stalno umorni, iako objektivno imaju dovoljno vremena za san i odmor. Umor nije dramatičan, ali je uporan. Prisutan je čak i kada nema razloga da bude.

Kako se to vidi u svakodnevnom životu kada odmor ne pomaže

Najčešće se primeti u trenucima kada bi telo prirodno trebalo da se spusti. Uveče, kada se legne u krevet. Tokom vikenda, kada nema obaveza. U tim trenucima telo ne prelazi u stanje mirovanja, već samo menja položaj.

Ležanje ne donosi olakšanje. Sedenje ne rasterećuje. Disanje ostaje isto kao tokom dana, kratko i plitko. Mišići ne popuštaju u potpunosti. Postoji osećaj da se telo odmara samo površno, bez dubljeg efekta.

Ljudi često primete da im je teško da „uhvate“ trenutak kada su zaista odmorni. Čak i posle sna, postoji osećaj da se nisu potpuno oporavili. Dan počinje bez jasne granice između odmora i aktivnosti.

Šta se dešava u telu

Kada telo duže vreme funkcioniše bez stvarnog rasterećenja, mirovanje prestaje da bude signal za opuštanje. Telo ostaje blago aktivno i kada nema zahteva. Mišići zadržavaju osnovni tonus, a disanje se ne produbljuje spontano.

Telo tada ostaje u prelaznom stanju. Nije u naporu, ali nije ni u opuštanju. Kao da ne ume da napravi jasnu razliku između ta dva režima. Zbog toga odmor ne donosi promenu, već samo prekid aktivnosti.

Kako se obrazac formira i zadržava

Ovaj obrazac se retko pojavi naglo. Češće se gradi postepeno, kroz periode u kojima odmor postoji, ali je uvek kratak ili isprekidan. Telo se navikava da pauza ne znači rasterećenje, već samo kratko zatišje.

Vremenom se očekivanja od odmora smanjuju. Ljudi prestaju da očekuju da će se zaista opustiti. Opuštanje, kada se pojavi, traje kratko i brzo nestaje. Umor se vraća bez jasnog razloga i postaje poznat.

Telo uči ono što se ponavlja. Ako se odmor stalno doživljava bez efekta, telo prestaje da reaguje na njega.

Dodatni sloj svakodnevnog iskustva

Ovo stanje se često vidi kod ljudi koji tokom dana funkcionišu bez jasnih pauza, čak i kada misle da prave predah. Pauze postoje, ali su ispunjene ekranima, razmišljanjem ili planiranjem sledećeg koraka. Telo je fizički mirno, ali unutrašnje ne prestaje da radi.

U takvim okolnostima odmor gubi svoju regulativnu ulogu. Postaje samo vreme bez zadatka, ali ne i vreme bez napetosti. Telo ne dobija iskustvo spuštanja, već samo odsustvo aktivnosti.

Uloga masaže

U ovom kontekstu masaža ne zamenjuje odmor i ne rešava uzrok. Njena uloga je drugačija. Kroz dodir i rad sa telom, može se pojaviti iskustvo spuštanja koje inače izostaje.

Kod nekih ljudi to se ispolji kao dublje disanje. Kod drugih kao osećaj težine ili mekoće u telu. Ne kao trajna promena, već kao kratko iskustvo drugačijeg stanja koje telo može da prepozna.

Prevencija i dugoročna regulacija

Kod ovakvog obrasca često pomaže raspodela pauza tokom dana, a ne oslanjanje na jedan veliki odmor. Telo lakše reaguje na česta kratka rasterećenja nego na nagli prekid posle dugog opterećenja.

Kada se odmor ponavlja u obliku koji telo može da prepozna, postepeno mu se vraća smisao.

Tagovi:

Povezani artikli

Kombinacija istezanja i masaže – anti-stres paket